Direktiva o uslugama 

Direktiva o uslugama vrijedi za sve države Europskog gospodarskog prostora i nalaže prilagodbe institucionalnog i regulatornog okvira kako bi se ostvarilo sljedeće:

  • jednostavna i ne diskriminirajuća pravila za privatni sektor usluga u mnogim sektorima i profesijama,
  • manje prepreka pokretanju poslovanja, ulasku na tržište i tržišnoj konkurenciji,
  • pojednostavljivanje i digitalizacija procedura ishođenja licenci za pružanje usluga.

Dva scenarija pružanja usluga

Slijedom toga, postoje dva scenarija:

  1. sloboda poslovnog nastana (na trajnoj osnovi) – obveza registracije u Hrvatskoj, i
  2. sloboda prekograničnog pružanja usluga (na povremenoj i privremenoj osnovi, bez obveze poslovnog nastana, registracije i ishođenja dozvole u RH).

Temeljna pravila

Direktiva o uslugama donosi bitna horizontalna pravila:

  • što jednostavnija (članak 5.), prethodno objavljena, jasna, proporcionalna i nediskriminativna pravila, bez dupliranja istovrijednih zahtjeva (članak 10.),
  • licence ne bi trebale postojati, osim ako su nužno opravdane (članak 9.),
  • licence bi trebale vrijediti na cijelom teritoriju države (članak 10.),
  • prekogranično priznavanje istovrijednih osiguranja odgovornosti (članak 23),
  • bez zabrana marketinga profesija (članak 24.),
  • bez ograničenja multidisciplinarnosti (članak 25.),
  • poticanje dobrovoljne normizacije (članak 26.),
  • nediskriminacija potrošača (članak 20.).

Zabranjeni uvjeti

Uvjeti koji se navode u članku 14 Direktive o uslugama potpuno su zabranjeni i u svakom se slučaju moraju ukloniti u svim propisima kojima se reguliraju usluge:

  • diskriminacija prema državljanstvu,
  • prebivalište ili boravište,
  • ispitivanje gospodarske potrebe,
  • zabrana više poslovnih nastana i ureda,
  • zabrana upisa u registre i poslovna udruženja,
  • ograničenje odabira primarnog i sekundarnog nastana,
  • obveza prethodne registracije i izvođenja djelatnosti,
  • obveza uključivanja lokalnih konkurenata.

Uvjeti koji se trebaju ispitati

Uvjete koji se navode u člancima 15 i 16 Direktive o uslugama trebalo bi ukloniti u svim propisima kojima se reguliraju usluge, osim ako se u iznimnim slučajevima mogu opravdati razlozima nediskriminacije, proporcionalnosti i nužnosti:

  • fiksne minimalne i maksimalne tarife,
  • teritorijalna i brojčana ograničenja dozvola,
  • ograničenja vlasničkih udjela i pravnog oblika,
  • zahtjevi za minimalni broj zaposlenih,
  • obveza pružanja više vrsta usluga,
  • zabrane više od jednog poslovnog nastana,
  • obveza na specifičan oblik poslovne infrastrukture,
  • obveza poslovnog nastana za prekogranične pružatelje,
  • složena procedura za ishođenje odobrenja i/ili upis u profesionalno tijelo,
  • obveza glede adrese ili posebnog identifikacijskog dokumenta,
  • primjena ograničavajućih ugovornih sporazuma,
  • nepriznavanje profesionalnog osiguranja.

Gospodarske koristi implementacije Direktive o uslugama:

  • lakši pristup tržištu novim poduzetnicima,
  • poticaj (samo)zapošljavanju i prekograničnoj mobilnosti profesionalaca,
  • prilika za niže cijene usluga te veći raspoloživi dohodak i odabir usluga,
  • kvaliteta i inovativnost usluga,
  • doprinos gospodarskom rastu.

Nadležno tijelo, propisi i informacije

Ministarstvo gospodarstva

Ulica grada Vukovara 78

10000 Zagreb

+385 1 6109 370

Direktiva o uslugama

Zakon o uslugama (NN 80/11)

Informacije Europske komisije

Liberalizacija tržišta usluga

Molimo unesite svoje komentare i prijedloge za poboljšanje ove stranice.