Razlikovanje poslovnog nastana i slobodnog prekograničnog pružanja usluga

Sloboda pružanja usluga znači da pružatelj usluge registriran sa sjedištem u bilo kojoj državi ugovornici Europskog gospodarskog prostora može slobodno prekogranično pružati usluge u Hrvatskoj. Sloboda pružanja usluga znači odsutnost obveze registracije sjedišta poslovanja tj. poslovnog nastana, ukoliko se usluge pružaju na privremenoj i povremenoj osnovi. Pritom je bitno da pružatelj usluge ima poslovni nastan u bilo kojoj državi ugovornici Europskog gospodarskog prostora.

Sloboda pružanja usluga znači odsutnost stalnog i kontinuiranog sudjelovanja u gospodarskom životu države članice domaćina.

Kriteriji za razlikovanje trajnog i privremenog/povremenog pružanja usluga dio su sudske prakse Suda Europske unije.
Sloboda pružanja usluga postavlja sljedeće kriterije za razlikovanje trajnog i privremenog/povremenog pružanja usluga:

  • povremenost trajanja (periodičnost)
  • učestalost (redovitost, regularnost)
  • stalnost (neprekidnost, kontinuiranost)

Razlikovanje je moguće definirati tek od slučaja od slučaja. Pritom se uzimaju u obzir svi navedeni sudski kriteriji.

Čak i ukoliko se usluga pruža više godina, nadležna državna tijela i dalje ne mogu jasno zaključiti da je nužan poslovni nastan. Dakle, i dalje vrijedi sloboda pružanja usluga. Čak i ukoliko se usluge pružaju privremeno i povremeno, pružatelj usluge može imati neku vrstu uredske poslovne infrastrukture u Hrvatskoj, premda još nema registriran poslovni nastan u Hrvatskoj.

Sloboda pružanja usluga jamči da se ne smiju određivati opća vremenska ograničenja radi razlikovanja između trajnog pružanja usluga (poslovni nastan) i povremenog/privremenog pružanja usluga. Poslovni nastan zahtijeva integraciju u gospodarstvo države članice sa stalnom infrastrukturom.

Može se zaključiti kako pružatelj usluga, koje su u domeni Direktive o uslugama, ima slobodu prekograničnog pružanja usluga u Hrvatskoj, ukoliko već ima registrirani poslovni nastan u bilo kojoj državi ugovornici Europskog gospodarskog prostora (EGP). Sloboda pružanja usluga jamči pružatelju usluge da donese slobodnu odluku kad se želi trajno integrirati na tržište usluga.

Sloboda pružanja usluga odnosi se na široki segment privatnih tržišnih usluga kao što su profesionalne i poslovne usluge (PBS), IT sektor, kreativne industrije, trgovina, graditeljstvo, turizam, ugostiteljstvo, posredovanje u prometu nekretnina, privatne usluge obrazovanju, kulturi i socijalnoj skrbi, razne slobodne profesije, kao i novi poslovni modeli. Sve uslužne djelatnosti koje Direktivom o uslugama nisu izričito isključene od prava poslovnog nastana i/ili slobode pružanja usluga nalaze se u domeni primjene horizontalnih pravila o liberalizaciji.

This post is also available in: English

Molimo unesite svoje komentare i prijedloge za poboljšanje ove stranice.